Da kovački zanat, unatoč razvoju tehnologije, danas nije zaboravljen potvrđuje priča koju smo zabilježili u naselju Jusin Put a govori o 87-godišnjem kovaču Ali Tahiroviću.Ale je bio nadaleko čuven kovač koji je izrađivao i popravljao poljoprivredne alatke poput plugova, motika, srpova, kosa,sjekira...potkivao konje , a uz to obavljao i brojne poljoprivredne poslove na svom imanju.
“Sa devet godina ostao sam bez roditelja pa sam bio i po najmu, a onda nastavio živjeti kod svog dajdže. U 19.godini sam krenuo na kovački zanat i to odmah zavolio. Bilo je nekad puno posla u kovačkoj radnji, nije se moglo otpačati jer su se ljudi bavili poljoprivredom. Moglo se dobro zaraditi i prehraniti porodica, a ja sam iz kovačke radnje kupio i više desetina dunuma zemlje” , ističe Ale.
Iako ima petero djece i puno unučadi i praunučadi ,kovački zanat od Ale još niko nije primio. Alin sin Osman ističe da se kao dijete sjeća da je njegov otac imao puno posla u kovačkoj radnji, ali da njega lično taj posao nije privlačio;
“Ulazio sam u njegovu radnju tek da se s nekim pozdravim.Volio bih da sam naučio taj zanat od oca ali eto nisam, a nije niko od ostale djece ni unučadi” ,kazao je Alin sin Osman.
Kovački zanat, kao i mnogi drugi zanati, danas polako posustaje u trci sa industrijskim mašinama.Ipak, primjer cazinskog kovača Ale Tahirovića govori da i danas ima onih koji su sačuvali vještinu i maštu kovača, koji ne proizvode ,već vatrom, čekićem,nakovnjem i vještom kovačevom rukom stvaraju.
Svakim danom iznova se potvrđuje ne samo ljepota već i funkcionalnost centralnog gradskog trga u Cazinu. Primjer je plato ispred stare zgrade Gimnazije kao izvrstan prostor za setnju, razgovor ali i promociju projekata, koncerata, humanitarnih događaja i slično.
Tako smo i danas na trgu zabilježili promotivne štandove Oriflame kozmetike, zatim projekta "Volim domaće - Volim BiH", te štand sa ulaznicama za Humanitarni maskenbal...
Prošetali smo malo cazinskim ulicama i fotoobjektivom zabilježili proljetno raspoloženje naših sugrađana. Pogledajte fotogaleriju.
Predstavom „Ružno li je pače“ danas je u Cazinu obilježen Svjetski dan teatra. Radi se o predstavi za djecu do 11 godina a njen redatelj je Jasmin Novljaković koji ujedno igra i jednu od uloga. U predstavi su igrali i Branka Krumpačnik i bosanski pjesnik i dramski umjetnik Enes Kišević, koji je i adaptirao cijelu priču.
Predstava je danas doživjela samo pozitivne kritike prisutnih učenika i drugih gostiju, a izvedena je tri puta.
Nakon toga, glumce je ugostio „Otvoreni program“ Cazinskog radija pri čemu je snimljen i zanimljiv razgovor za emsiju „Četvrta noć“ koji ćete imati priliku vidjeti naredne sedmice na TV Cazin.
Radio-televizija Cazin danas je imala zanimljive goste. Posjetili su nas učenici VII 1 razreda Osnovne škole „Cazin I“ i njihova razrednica Dževahira Pozderac.
Cazinske osnovce zanimalo je kako i gdje nastaje televizijski program i određene emisije, a ponajprije Novogodišnji program. O tome su im govorili novinari, urednici i tehničari, ne skrivajući zadovoljstvo ovom iznimnom posjetom. Dobrošlicu gostima poželjela je direktorica Radio-televizije Cazin Indira Topčagić, nakon čega su razmijenjeni i darovi. Od učenika VII 1 razreda Osnovne škole „Cazin I“ RTV Cazin dobila je sliku – rad nadarene Majde Sarah Mahmud, a oni su za uzvrat dobili DVD posljednjeg Novogodišnjeg programa. Pratili su i realizaciju radijskog programa i na kratko učestvovali u njemu, te nakon kraćeg razgledavanja i druženja završili posjetu našoj kući, a time ispunili i nastavnu obavezu iz Bosanskog jezika, odnosno oblasti medijske kulture. Planiraju posjete i drugim javnim preduzećima i ustanovama i očekuju da će biti jednako dobro primljeni kao u Radio-televiziji Cazin, jer, kažu, moraju još dosta toga upoznati i naučiti.
Pogledajte foto galeriju!
Nurija Ljubijankić je rođen 5.januara 1961.godine i živi i radi u Cazinu. Slikarski mu je motiv uglavnom okolina koju smatra osobitom ljepotom.
„Ne moram ići daleko da bih vidio ljepotu koju slikar treba vidjeti i doživjeti kao impresiju, jer kad se okrenemo i pogledamo vani, vidimo lijepi Cazin, Unu, Bihać, Krupu, kladušu, Bužim itd, vidimo ljepote pejzaža ove Krajine“, kaže Nurija.
Inspirisan je okruženjem i iz njega crpi i različite tehnike rada: ulje, pastel, a značajan je i njegov dugogodišnji rad u terakoti čime je dao veliki doprinos u očuvanju kulturnog naslijeđa, osobito starih zanata.
Prvi dan marta, za meteorologe i klimatologe označava početak tzv. klimatološkog proljeća, a astronomski početak proljeća nastupiće za dvadesetak dana. No, već sa posljednjim danima februara, u ranim jutarnjim satima i sunčanim dnevnim razdobljima, mogli su se osjetiti mirisi i nagovještaji po mnogima, najljepšeg godišnjeg doba. Proljeće je jedini vremenski period u kojem se kod ljudi naglo smjenjuju ili istovremeno preklapaju veliki talasi energije i potrebe za čišćenjem ili pak, potrebe za ugodnim ljenčarenjem na toplom proljetnom suncu. Neki ovoj drugoj potrebi ne odlijevaju gdje god se našli, pa makar to bilo i u samom centru grada. Nadamo se da nam slijede dugi topli dani i da će biti dovoljno vremena i za jedno i drugo. Veliko proljetno čišćenje, ali i kafice na terasama i puno ugodnih razgovora u suncem okupanom Cazinu.
Na fotografijama su Stari grad Cazin sa Gradskom džamijom i Gornja Čaršija-Žitarnica. Snimljeno 24.februara 2012.
Petak je u Cazinu osvanuo sunčan i ugodno topao. Temperatura u 7 sati iznosila je 3°, dok je u 10 sati porasla za još 4 Celzijeva stepena.
Izmamilo je to na ulice brojne Cazinjane, pa je grad konačno živnuo. Pogledajte galeriju.
Zima i vanredno stanje mogu imati vedriju stranu. Pokazuje nam to automehaničar Ramiz Durić iz Liskovca koji je veliku hrpu snijega u svom dvorištu pretvorio u duhovitu skulpturu auta-limuzine.
